blog s imenom
...
11.07.2009. u 20:19 | 14 &diams Šta kažeš, a? | Ne bacaj papir uzalud | # | ^Europskoj uniji - "I mozete biti samozadovoljni danas - ali prezir prema vama raste!"
Sta nam se to opet dogadja?
NEKA NAM OPROSTE SVI KOJI ZIVOT DADOSE ZA LJEPU NASU, STA NISMO OVO SPRIJECILI
...
punjena patka
Trazih danas na netu recapt za kakvu punjenu patku i naletim na...punjenje patke...
pa eto, podijelih recept s vama:)
......
Potrošnjom protiv krize
...kaze lik sa karikature ( inace moj ljubimac ). Gledam ga i mislim se...kad nas vec...zasto ne pokaze 
Jel on blesav il se samo pravi blesav ( meni je to jos uvijek zagonetka )? Jel se on to nama ruga il po obicaju pravi budale od nas? A sta smo do sada radili? Trosili smo sve i kunu sta smo zaradili ( pardon, ono sta su nam udjelili od nase zarade ). Ma sta trosili, nije nam ni doteklo do kraja mjeseca. Oli on misli da smo od one jebene crkavice jos i stedili pa eto on se nasao s velikim savjetom...trosite marvo robovska. Trosite do petnaestog ono sto ste do sada troslili do dvadesetog. Isti vam je vrag, bili bez kuna deset ili petnaest dana. Jebe se njega, on ima i od cega trosit a ima od kud i ustedjevinu izvlaciti...zaradili smo mi pa eto covjek ima. I jos nas kao plasi ( ka da se nas moze vise zaplasiti ) Dužni smo oko 38 milijardi eura, 11 ili 12 milijardi eura duga dospjeva na naplatu.. ma jel bogati, duzni? Ko je duzan? Ja bogami nisam. Od mojih kuna se u drzavnu kasu pare slivaju, a ja iz te drzavne kase nisam jos ni kune uzela. Neka lijepo vrate sve sta su pokrali, nadoknade sta su spizdili i unistili pa da onda vidimo koliko je i ko kome duzan...
Ma mislim stvarno...koji smo mi ludi narod kad ludjake placamo da nam sjebu drzavu?
...
"Ništa na svijetu nije tako dobro raspodijeljeno kao zdrav razum, jer svatko misli da ga ima dovoljno."
Descartes
životinje, ta divna stvorenja
e feby, feby
nasa mila feby brise komentare pa joj se cini kao da se ostatak svijeta slaze s njom:)
bravo febi, nema komentara, nema neistomisljenika:)
genijalno si to zabrijala:)
suigrac-neznalica (4:2 za mene)
Za neupucene-ja sam ovisnik o kocki:)
A kako sam svjesna da se kockom slabo tko (citaj nitko) nije okoristio tako sam ja nakon nekoliko pokusaja-promasaja, davnih dana odustala. A kako kockice obozavam postala sam jamb ovisnica:)
No, kocku na stranu, nisam namjeravala o tome...
nego...
...rece meni veceras moj suigrac (slavonac) da on nema pojma gdje je Drnis ni kojem dijelu ljepe nase pripada (boze me sacuvaj).
Sve se nesto mislim, mozda jos poneko ne zna, pa evo nekoliko podataka za slucaj da naletite na mene na jambu..
Lipo moje malo smisno misto je najlipje na svitu...to se zna...of kors...
...a sad copy-paste:
"Povijest na ovim prostorima počinje već 18 000 god.pr.Kr. U kanjonu Čikole, u pećinama kod Brine, pronađeno je kameno oruđe koje potječe iz razdoblja mlađeg kamenog doba. U mlađem željeznom dobu, 2. ili 3.st.pr.Kr., ilirsko pleme Delmati naseljava područje današnjeg Drniša i okolice. U to se vrijeme grade kamena utvrđena naselja - gradine. U blizini Drniša otkriveno je više gradina: Andabakina gradina nad Badnjom, gradina Kalun, Čupića gradina na području Trbounja itd. Arheološkim istraživanjima pronađeni su ostatci iz kasnoantičkog razdoblja, za koje se naslućuje da su bili nekadašnji kastrum (rimska utvrda) koji je kontrolirao obližnje prometnice. Na lokalitetu Grubišića glavice pronađeni su ostatci keramičkih vodovodnih cijevi koje potječu iz antičkog vremena. Na dijelu grada poznatog kao Fenčevina, pronađena je starohrvatska nekropola iz 9. ili 10. stoljeća od petnaest grobova u kojima su pronađeni i ostatci rijetkog nakita, a u Trbounju su pronađeni ostatci starokršćanske crkve iz vremena 4.-6.st. U srednjem vijeku je na mjestu drniške Gradine sagrađena utvrda koja je najvjerojatnije pripadala plemićkoj obitelji Nelipić koja je u to doba vladala cijelim krajem uz Krku. U podnožju utvrde razvilo se naselje koje čini stari dio grada (varoš).
Turci u Dalmaciju prodiru već početkom 15.st. 1415. prodiru u zaleđe Šibenika i Trogira, a upadaju i na područje Promine gdje pustoše i pljačkaju. 1432. Turci prodiru i na drniško područje, a ponovno harače 1468. kada su izvršili stravičan pokolj u okolici Drniša i Šibenika. Iz ovog vremena je i prvi pisani spomen grada u povijenim izvorima. Šibenski notar Grgur pok. Lovre zabilježio je da je 8. ožujka 1494. Rada prodala jedan vrt iznad Vrulje Petru, sinu pok. Tome Vulodolovića iz drniškog podgrada u Petrovu polju: "...de Campo Petri sub Dernis". Dernis bi u prijevodu značilo "Drniš", tj. "Vrata u polje", a i danas se prolaz kroz Petrovo polje naziva Drniška vrata. Na Paganovoj karti iz prve polovice 16.st. navodi se kao istoimeno utvrđenje. No turska vojska tek 1522. uz Knin i Skradin zauzima i Drniš. Prema legendi, nakon što su osvojili grad, Turci su mu dali današnje ime koje na perzijskom znači "Vrata u polje". Ovaj misterij u spominjanju imena Drniš i njegovog navodnog "nastanka" 28 godina poslije, zbog nepostojanja pisane građe iz tog vremena još nije u potpunosti riješen. Turci drže Drniš do 1683. kada ga gube u Kandijskom ratu protiv Venecije. Njihov zadnji pokušaj da ga osvoje bio je 1715. kada su doživjeli težak poraz. Vidljivi ostatci turske vladavine na području Drniša su Gradina i minaret nekadašnje đžamije, te u manjoj mjeri crkva Sv.Ante koja je u početku zapravo bila đžamija, a barokizacijom je poprimila sadašnji oblik. U svakodnevnom govoru se može čuti i riječ peškir što je turcizam za riječ ručnik
Mlečani zauzimaju Drniš 1683. i odmah kreću u besplatno dijeljenje zemlje da privuku stanovništvo. U to vrijeme Drnišani se bave najviše zemljoradnjom i stočarstvom, ali i obrtom: kovanjem, stolarstvom, trgovinom itd. No život je bio veoma težak i počinju iseljavanja u Slavoniju i sjevernije dijelove Hrvatske. Narodu za vrijeme teške gladi 1731.-1733. pomažu franjevci sa Visovca. Drniškim krajem od 1731.-1732. vlada kuga. Drnišani su nakon velikog pomora stanovništva 1731. podigli kapelu Sv.Roku, zaštitniku od kuge. Nakon što je kuga prošla Sv.Roko postaje zaštitnikom grada. Unutar kapele koja je poslije prerasla u crkvu nalazi se natpis na latinskom čiji prijevod na hrvatski glasi:" Zgrada (crkva/kapela) sagrađena ljubavlju vjernika i pod pokroviteljstvom ugledne gospođe Franjice Theodosio i gospođe Anđele Gili. Gospodnje godine 1731.". Padom Mletačke Republike 1797. završava i mletačka uprava u Drnišu.
Austrijska vojska ulazi u Drniš u rujnu 1797.god. i ostaje tamo do 1805. U tom kratkom razdoblju nije bilo nekih bitnih promjena. Važan događaj bio je dovršetak ceste koja je povezivala Knin sa Drnišom i Šibenikom. Mirom u Požunu kojim je završio rat između Austrije i Francuske grad 18.2.1806 dolazi pod francusku upravu. Za vrijeme francuskog upravljanja donose se bitni propisi: priznavanje zemlje seljacima, propis o upravljanju koritom Krke i Čikole radi sprječavanja poplava, poticanje agrikulture, ali i gradnja cesta i mostova, javnih cisterni itd. Napoleonovim porazom 1813. kod Leipziga, ponovno na vlast dolazi Austrijska monarhija. Prvu polovicu 19.st. obilježavaju elementarne nepogode i glad stanovništva, a situacija se nije puno promijenila ni potkraj stoljeća. Drugu je polovicu 19.st. obilježila i graditeljska aktivnost: novi dio grada nastaje oko glavnog trga Poljane. Važna je i 1865.god. kada su na općinskim izborima pobijedili Narodnjaci koji su bili za sjedinjenje Dalmacije sa sjeverom Hrvatske. Car Franjo Josip I. 18.12.1875. posjećuje Drniš. Grad je 1877. dobio željezničku prugu izgrađenu od Splita do Siverića, a od 1885. počinje izgradnja prema Kninu. Početkom 20.st. u nekim selima vlada malarija. Drniš 1908. dobiva vodovod, a 1925. struju i telefon. Austrijska vlast prestaje 26.10 1918., a već 29.12. u grad ulazi talijanska vojska koja ostaje do 5.4.1921. Drniš je nastavio živjeti u novoosnovanoj državi.
Sadašnjost grada Drniša obuhvaća period od nastanka slobodne i samostalne Republike Hrvatske pa do današnjih dana. Rat mržnje koji je započet sa ciljem stvaranja Velike Srbije i uništavanjem svega što je hrvatsko nije zaobišao ni Drniš. Napadi na grad i okolicu počinju 16.9.1991. od strane JNA i paravojnih formacija lokalnih Srba potpomognutima od JNA. Istog dana počinje iseljavanje stanovništva koje bježi pred srpskim agresorom i iza sebe ostavlja svoju djedovinu i ognjišta na kojima su bili stoljećima. Četnici nisu htjeli samo zapaliti i ubiti, već i zatrti svaki spomen hrvatskoga na ovim prostorima. Uništavaju se i pljačkaju crkve, srednja i osnovna škola, uništen je i Dom kulture zajedno sa obližnjim kinom, spaljeni su domovi i zgrade, čak se ni mrtve u grobovima nije ostavilo da počivaju. Knjižnica srednje škole, koja je brojila preko 20 000 knjiga, potpuno je uništena. Oni koji nisu htjeli napustiti svoje domove, stari i nemoćni, ubijeni su, a velikom se broju ni danas ne zna posljednje počivalište. San o Krajini i Velikoj Srbiji razbijen je 5.8.1995. kada hrvatska vojska u operaciji "Oluja" nanosi težak poraz srpskoj vojsci. U samo 72 sata oslobođeno je okupirano područje od 10 400 km˛; oslobođeni su Knin, Drniš, Vrlika, Benkovac itd."
"Ostali su moji snovi di Čikola tiho teče
tužnim putem prognanika
krene suza svako veče...
Nemoj suzo nemoj više
Vrime svaku bol izbriše
Nemoj suzo nemoj sada
Dok nas ima živi nada
Vratit ću se di san rođen
Na ognjišće moga ćaće
Od topova i oluja
Drniško je srce jače
Ostali su moji snovi di počinju dragi moji
tužnim putem progranika sada staza suza vodi
Nemoj suzo nemoj više
Vrime svaku bol izbriše
Nemoj suzo nemoj sada
Dok nas ima živi nada
Vratit ću se di san rođen
Na ognjišće moga ćaće
Od topova i oluja
Hrvatsko je srce jače...
" Klapa Drniš"
ta ra ra raam
vrnuh se...
evo mene (medju moje) :)
D.D.Ž.
Nasa Dora je u meni prepoznala zabusanticu, s pravom:)
Inace slabo stojim s danima i datumima, pa eto, stosta mi promakne. Moji na poslu me obavezno upozore ako imam neradnu subotu (jer inace dodjem na posao), za obiteljske rodjendane i imendane imam osobu u obitelji koja me ujutro, na taj dan nazove, i kaze koga trebam nazvati ili kome treba otici cestitati rodjendan:)
Proslu godinu sam cvrsto odlucila ispraviti jednu gresku koja me pretila godinu dana. Naime. zaboravila sam na prijateljev rodjendan i to mi je visilo na nosu cijelu jednu godinu. Obecala sam si da se ove godine to nece ponoviti, i 19-tog ujutro ga nazovem, i sva puna sebe pitam jesam li ove godine prva.... ispostavilo sam da sam fulala dva mjeseca. Zakasnila sam.
Tako bi mozda bilo i s mojim D.D.Ž-om da nije Dore:)
Zato ovaj post pisem danas, za svaki slucaj, ponedjeljak je daleko:)
No, sta se tice zelja, sta god dobro da pozelite necete faliti...kojesta mi treba a i ako bude viska ne skodi, od viska glava ne boli:)
Ti Jezic bodljice, mozes ostaviti dobre zelje ali vise bi me veselilo da mi ostavis Finicu:)
...
Istina i Bog, imamo politicare da sjedimo i placemo. Ali da nemamo vic-mahera mesica daleko bi krace trajalo to sjedenje popraceno placom.
Koja budala je za njega glasala?
Aj budi pametan...
Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu radi
kalija.
Također i naranču zbog vitamina C . I obavezno popiti jednu šalicu zelenog
čaja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) za smanjenje masnoće u krvi.
Svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i poslije je ispišati, što
udvostručuje vrijeme koje smo do sada provodili u WC-u)
Svakoga dana treba uzeti barem jedan Bioaktiv ili jedan jogurt da biste
imali sve dobre bakterije,za koje nitko ne zna šta su točno, ali ako se ne
opskrbiš sa barem milijun i pol tih bakterija, vidjećeš vraga.
Svakoga dana jedan aspirin,za prevenciju infarkta, i jedna čaša crnog vina,
također protiv infarkta. I jednu čašu bijelog, za živčani sustav.I jednu
čašu pive, ne mogu se sjetiti za šta.Ako ih popiješ odjednom, međutim,
možeš dobiti moždani udar, ali ne sekiraj se, nećeš ni primijetiti.
Svakoga dana treba jesti balastne tvari. Mnogo, mnogo, gomilu balastnih
tvari, dok ne posereš govno veličine pulovera.
Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smiješ zaboraviti
žvakati svaki zalogaj 100 puta. Tako da ti samo za jelo treba 5 sati.
E da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i
poslije jabuke, poslije bioaktiva, poslije banana, poslije balastnih
tvari.I tako sve dok imaš zube u ustima, s tim da ne zaboraviš zubni konac,
masažu desni I ispiranje vodicom za usta.Bilo bi dobro urediti kupatilo,
možda staviti unutra CD player ili TV, jer s obzirom na vodu, balastne
tvari i zube, provest ćeš puno, puno vre mena unutra.
Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je 21. Ostaje ti
3 sata, ako nije gužva u prometu. Prema statistikama, TV se gleda prosječno
cca 3 sata dnevno. Sada se to više ne može, jer svakoga dana treba hodati
najmanje pola sata (savjet: nakon 15 min kreni natrag jer ako ne, pola sata
postaje cijeli sat). Treba njegovati prijateljstva, jer su poput biljaka,
treba ih održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put.
Između ostalog, moraš ostati informiran, i čitati barem dvije dnevne i
nekoliko tjednih novina, da bi imao kritički stav..
Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba biti
inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena. Da ne
govorimo o tantričkom seksu.
Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda-suđa-veša, da ne
govorimo o tome što sve treba ako imaš kućnog ljubimca ili djecu.
Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 29 sati. Jedina mogućnost
koja se nameće je raditi nekoliko stvari istovremeno:
Npr: tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena - tako ćeš popiti 2
litre vode. Dok izlaziš iz kupatila s četkicom za zube u ustima,
istovremeno se seksaj (tantrički) s partnerom koji istovremeno gleda TV i
čita novine dok ti pereš pod.
Ostala ti je jedna ruka slobodna? Nazovi prijatelje! I rodbinu! Popij vino
(nakon razgovora s rodbinom će ti trebati)
Uuuuuuf!.
Sada vas pozdravljam, jer između jabuke, jogurta, pive, prve litre vode i
trećeg obroka s dnevnom dozom balastnom tvari, ne znam viš e šta trebam, ali
moram hitno u WC.
Ušićarit ću par minuta istovremeno perući zube.
U boji
Sve si nesto gledam ruke pa se mislim kako bi rado vidjela i vase. Cisto da vidim koje su boje ruke blogera koji pisu postove pune kojecega pa tako i likova iz podzemlja, zemlja i nadzemlja. Katkad i u oblake povirimo. Cini se da veci dio pucanstva ima obojane ruke. U crvenoj boji. S okusom krvi.
Ni novinari vise nisu ka sta su bili, rekose neki drugi novinari. Novinarske bagaze, nistarije, bande, klike, monstrumi, lesiniri. Oni poticu na ubojstvo nevinih ljudi. Oni biraju mete. Kaze novinar za novinara.
A znamo, naravno, da je novinar zbog kojeg im ruke pocrvenise i krvlju mirisase, bio nadasve andjeo. Tko se uopce drznuo o tom andjelu, ikada i sada, napisati nesto ruzno a kamoli, nedaj boze spominjat ga uz podzemlje, zemlje i nadzemlje?
Dobro kaze Feric u otpusnom pismu: Svirepo ubojstvo vjecnog djecaka. Ma ko nad tim naslovom, u utpusnom pismu, nebi pustio suzu? Pa kad jos znamo da je taj vjecni djecak k tome bio i nestasan, svakako imamo dodatni razlog da suzu pustimo i iz drugog oka. Mene se kod tog covjeka, uz njegove veze sa podzemljem, zemljem i nadzemljem, dojmio i njegov idilicni bracni zivot. Potvrda da je taj covjek zaista vjecni djecak, nestasni djecak. On, zenica, ljubavnica, ljubavnicin muzic...sve to zacinjeno kokainom, ludjackim kosuljama i inim stvarima i dogadjajim zbog kojih bi mi trebali biti cvilidrete. Doduse jedna kosulja im nije bila dovoljna, no, ne cjepidlacimo. Neki su dobili kosulju a neki moped.
Pocitala sam na blogu jedne meni nadasve mile i drage osobe, post pun ljubavi prema vjecnom, nestanom, djecaku. Post joj je doduse totalno nezanimljiv ako niste placljivo zaspolozeni prema spomenutom dogadjaju i mopedu, ali je ispod jedan zanimljiv podatak koji polako ulazi u legendu. Kazu da je na sprovodu nasem nestasnom djecaku bilo tisucu ljudi. Petsto kriminalaca i petsto zastitara. I sve se nesto kontam, gle, pa tamo je bio i Mesic. Pa cekaj malo, u koju petstoticu on spada? Prvui ili drugu? Nekako mi bas ne slici na zastitara. A mozda je on bio onako usput? Mozda je bas taj dan odnio kakav vijenac na velikogoricko groblje, drugovima partizanim poginulim u enobeu? Mozda je bila kakva godisnjica zelengore, neretve, sutjeske, drvara? Jer nekako imam osjecaj da on nije bio u ulozi zastitara a suludo mi da se predsjednik ljepe nase nadje na tom petsto/petsto skupu.
A bo, vrag bi ga znao.
No, kad smo vec kod zelengore, neretve, sutjeske i drvara, nemogu da ne spomenem svoje odusevljenje izborom DVD-a koji se mogu naci na nasim kioscima. Stanem jutros pred kiosk kao ono Tile bulji kroz staklo. Tiletu se pridruzio Walter iz Sarajeva i vidim bogami, pridruzice im se i otpisani (otpisani...pa kad ce zaboga vise biti otpisani?). Pricekajmo i Boska bombaša, Mirka i Slavka i moci cemo se podiciti zavidnom kolekcijom nadasve vrijednih DVD-a.
Evo mene opet:)
Kupis kompjuter, otplacujes ga pol godine, das dici da vode brigu o njemu i evo sta dobijes....kantu u kojoj su napravili kurslus koji ce oni lako srediti. Al to lako se oteglo i pretvorilo u ipak-ne-lako i eto....ja sam cekala, a i sta sam drugo mogla. Ma jos bi ja blog i prebolila al nisam mogla jamabti, a to mi je, vjerujte mi, tesko palo. No, nadoknadicu ja to.
Malo sam prosvrljala po vasim blogovima i vidila da ste zivi, zdravi, sritni i veseli.
Pomolimo se da tako i ostane:)
Mislim, zbog sveopce krize.
Nije da sam zlocesta, al uvijek nam ostaju samoubojstva. Ionako su u modi. Doduse na cijeni su ljubavna, u paru, po uzoru na Romea i Juliju. Mozda ljudi misle da ce i njihove ljubavi ovjekovjeciti neki novi William Shakespeare. Bojim se da su se preracunali. Toliko ih je da bi vec i W.S-u dopizdilo.
A bogme nam je i Jörg Haider danas otisao. Ma sta god ko rekao, meni se taj lik svidjao. Kako nista na ovome svijetu nije iskljucivo dobro i lose, tako i on u nekim stvarima iz proslosti, vidi dobre stvari....i u pravu je. I steta da je otisao.
Nego, gledam dnevnik, i cuh mileni glasic nases predsjednika. Ko o cemu on opet o NOB-u. Taj covjek kao da nezna o nicemu drugome. Jos nije izasao iz NOB-u. Malo se covjek pogubio. Ispred njega hrpa fosila, iskolacila oci i naculila usi. Zar oni jos vide i cuju???. Zar jos ima zivih iz NOB-a??? Ja bi bila ruku u vatru stavila da su davno izumrli, kad ono, puna dvorana pozorno slusa (a cuju li?) tragi-komicara-miljenika nacije. Mozda ih netko proizvodi? Za Boga miloga, nemoze ih biti toliko, po nikakvoj logici.
No, valja ici na jamb, prsti me svrbe
Kraj tjedna - ko ziv, ko mrtav
Nedjelja je moj najdrazi dan. Ne zato sta idem na jutarnju misu, ni zato sta kuham obiteljske ruckove, nego zato sta moja obitelj (sin, pas i macka) nedjeljom spavaju bar do podne. Ja to iskoristim i svoje ljencarenje opravdam hvatajuci se za njihovu ljenost, pa do podne spavam i ja. Kotrljajuci se izmedju PC-a i TV-a kojesta saznam, a da guzicu nisam iz kuce izvukla. Doduse, kad se sve skupa zbroji bolje da nista od ovoga nisam saznala. No, sta je tu je, saznala sam.
TV-e nam opet (koja je ovo vec godina?) prikazuje napad na twinse. Svake godine gledamo savrsene obitelji ljudi poginulih u napadu. Gledamo njihove slika iz djetinjstva, dodjela diloma, slika sa vjencanja... Slusamo kako su svi bili bez poroka i bez mana, uspjesni i savrseni obiteljski ljudi. Svi si tepaju I love you, I promisse, uglavnom, sve americki savrseno. Kakva je pozadina napada i ko je uopce napadac vise i nije vazno. Gledajmo savrsenu ameriku i sutimo. Naravno, covjek nikada ne zasluzuje da prerano umre, a pogotovo ne tako, ali mene vise od tih savrsenih americkih obitelji vise zanima kako zivi sirotinjska obitelj u okupiranom afganistanu, iraku, palestini...oni koji nisu "savrseni" i za koje amerikance zaboli djon. Zgodno bi bilo saznati kako zivi taj nesavrseni i okupirani narod.
Preduga mi ta emisija bila, i malo dosadna moram priznati, pa sam odigrala nekoliko partija briskule da ubijem vrijeme dok kava bude gotova. Skupa s tom kavom se opet prebacim na trosjed, metar dalje, i evo ga dnevnik. Sve puno mrtvih. Oces u busu, oces na cesti, oces ovako oces onako...kako god da umres zavrsis u dnevnik. Ne kontam zasto se dnevnik ne preimenuje u - "tko je danas skoncao". Na kraju neka jos ubace horoskopsku prognozu za iduci dan i bit ce to najzanimljivija emisija tevea. E da, kazu umra je Dino Dvornik. Sve kolege su sokirane i iznenadjene. Oni su se iznenadili a ja sam iznenadjena da je pozivio i toliko, kako je zivio. Laka mu crna zemlja i nek se tamo gore malo skulira.
A sad brzo na briskulu.
.........
E da, vecernju emisiju 9/11 vrijedi pogledati. Cak i vise puta.
masno, slano, slatko...mljac
Izmedju bezbroj, ozbiljnih i manje ozbiljnih, pojasnjenja koje je pravo vrijeme za jelo jedan mi se osobito svidja: "Za bogate, kad smognu teka; za siromasne kad smognu hrane." Po toj definiciji smo sve bogatiji. Oliti ga okrugliji.
A to znaci i bolesniji. Kazu, oni koji se stim pitanjem bakcu, da je oskudica, kad nije bila preduga, covjecanstvo spasila od degeneracije, a ideja "izobilja za sve", koja je sve ostvarivija, postaje velika opasnost. Ne spoji li se sa znanjem i pametnim usmjeravanjem lako moze dovesti do bioloske katastrofe. Zasiceniji i ljeniji orgnizam, pretjerano natrpan hranom, gubi funkcionalnost. Navika jedenja tri obroka, plus medjuobroci, se pojavila prije 200 godina. Naravno, kao i hrpu beskorisnih i nepotrebnih "dodataka", uvele su dokone plemkinje po dvorovima. Za pocetak su uvele salicu toplog kakaa za dorucak. Pa su malo prilegle, pa uvele jos jedan obrok da ubiju dosadu...i dovele nas na nekoliko obroka i medjuobroka. A mi se pomamili za masnim, slanim i slatkim:)
Povijest kaze da se medju starim narodima obicavalo jesti najcesce jednom do dvaput dnevno. Tog obicaja se jos pridrzavaju Tuarezi, jedu samo vecernji obrok. Vise od tisucu godina jedan do dva obroka je bio pravilo u dvije drzave, Grcka i Rim, a glavni obrok im je bio pri zalasku sunca. A mora im se priznati, misicavi, preplanuli i znojni....bili su neodoljivi:)
No, kako god bilo, ja ovih dana ne pristajem misliti o hrani. Nisu me na to naveli ni Grci, ni Rimljani a bogami ni Tuarezi, nego me navelo nekoliko kg viska zbog kojih si sve vise slicim na amerikanku, a ameriku ni vidila ni onjusila:)
Eto, a sad idem vecerati...moj prvi danasnji obrok, sunce je doduse vec davno zaslo....no...lako Tuarezima, oni neznaju sta je smjenski rad:)
Uslast mi:)
...........
Pitali Lisicu: "Lijo, koja ti je najveća želja?"
"Naučiti igrati šah!"
"Zašto baš šah?"
"Da pojedem lovca!"
Juha od kamenja
Annapurna, Majka svemira, Hraniteljica svijeta, odjenula je dronjke, te se prerusena u staru, ruznu zenu zaputila u sumu. Na cistini, podno snaznih hrastova i visokih jablanova, zastala je da se odmori.
"Mozete li staroj zeni dati stogod za jelo?" upitala je vrapce nad sobom.
"Ne", zacvrkutase vrapci, "nemamo nicega, bas nicega."
Zatim se obratila plahoj kosuti koja je tuda prolazila:
"Imas li zalogaj hrane za umornu putnicu?"
"Ne, jedva da imam ista i za sebe, a kamoli za nekoga drugog."
"Hej, zece! Sto imas za gladnu strankinju?"
"Zalim, moja obitelj je jako velika, a hrane imam taman toliko da je prehranim. Nemogu ti pomoci."
Isto se ponovilo sa lisicom, vjevericom, jezem i oposumom. Nitko nije mogao dijeliti hranu sa strancem a kamoli sa covjekom.
U ocima starice pojavio se sjaj i s uzdahom je prosaputala, ali nedovoljno tiho da je oni oko nje nebi mogu cuti:
"Ah, to je prava steta. Prava steta za sve. Ovdje sam u prolazu, putujem posve sama i zelim drustvo za jelom. No nema nikoga tko bi samnom pojeo juhu od kamenja. Podijelila bih je bilo skim, ali ovdje su svi u velikoj zurbi. A to je tako dobra juha!"
Rekavsi to, izvadila je lonac iz naprtnjace i napunila ga bistrom vodom s obliznjeg potoka. Probrala je nekoliko kamenih oblutaka s dna i pazljivo ih oprala. Zatim je zapalila vatru. Kosuta, lisica i vjeverica radoznalo su je promatrale.
Kosuta je prisla malo blize.
"Sta kazes da je to?" upitala je.
"Juha od kamenja."
"Juha od kamenja?"
"Juha od kamnja, rekoh, i to dobra juha." odrjesito ce stara zena. "Imam za nju gotovo sve sta mi treba i bila bih je napravila za sve vas, znate, ali vi ste tako zaposleni da nemate vremena sjesti imalo pojesti sa starom zenom poput mene."
"Dobro, ja imam malo slobodnog vremena da kusam tvoju juhu od kamenja."
"Dobrodosla! Znas, zeljela bih da juha bude izvrsna ali ovdje u sumi mi nedostaje nekoliko sastojaka da bi bila zaista izvrsna. Sramota je to jer uistinu imam nadaleko najbolji recept za juhu od kamenja."
"Sto ti treba?" zec je, vireci iz svoje rupe, prisluskivao cijeli razgovor.
"Samo mrkva ili dvije, i mozda kupus", odgovorila je starica.
"Zacas cu ih donijeti!" uzviknuo je zec. "A hoce li biti dovoljno juhe i za moju obitelj?"
"Dovoljno za sve" rekla je starica.
Potom je u juhu dodala mrkvu i kupus, te nekoliko krompira i grasak koji je donio oposum. Nekoliko zelenih paprika i celer takodjer je zavrsio u juhi.
"Nesto jecma dobro bi doslo", kazala je zena mijesajuci juhu.
"Polja nisu daleko, donijet cemo sto uzmognemo", rekli su vrapci. "I ne samo jecma, vec i zobi i prosa."
"Nesto zacinskog bilja i zira pojacalo bi okus bas kako valja", nato ce starica.
Uskoro je para iz lonca ispunila sumu mirisom od kojeg su se punila usta. Sada se vec gomila sumskih zivotinja skupila naokolo. Vrapci su donijeli sav zir koji su nasli. Jelen i lisica uputili se po ruzmarin, pastrnjak, majcinu dusicu, i tek da se nadje, prstohvat origana.
Juha od kamenja kljucala je i zuborila, a carobni lonac mudre zene sve vise se punio kako su pristizali novi sastojci. Na posljetku je starica objavila da je juha gotova i svi su se poredali u krug, zeljni da je kusaju u zajednickom loncu.
Bilo je dovoljno za sve i i svima je bilo dobro.
potrebni sastojci, za 12 osoba, manje ili vise
3 kamena
4 velike zlice maslinova ulja
10 krupno narezanih mrkava
pola glavice naribanog kupusa
3 sake graska
2 pastrnjaka izrezana na kockice
4 celera izrezana an kockice
3 narezane zelene paprike
6 krupno narezanih krompira
3 velike zlice kuhanog jecma
3 velike zlice kuhane zobi
3 velike zlice kuhanog prosa
1 cajna zlicica ruzmarina
2 velike zlice persina
1 velika zlica majcine dusice
dobar prstohvat origana
sol i papar po zelji
3 velike zlice zira ili lejsnjaka
Ocistite, nerezite, nasjeckajte i naribajte svo povrce. U velikom loncu zagrijte ulje, dodajte povrce i lagano ga pirjajte. Ulijte vodu (oko 3-4 litre). Dodajte ostale sastojke. Kada juha prokljuca, nastavite je kuhati na laganoj vatri oko pola sata.
Radost podijelite s drugima!
P.S. Kamenje nije obavezno. Mozete ga izostaviti!
za fjakaste dane
Nadjoh fantasticne stranice za "skidanje" knjiga, ako vam je dosadno navalite:)
e-knjige.4shared.com/
cicilendbiblioteka.googlepages.com/
baneprevoz.com/bane/bok/
4shared.com/dir/2510991/4...9/sharing.html
somadollara.com/knjige-download
.....
dlakava družina nastupa
Neki ljudi mjesecima rade da si kupe kucnog ljubimca. Kod nas to tako ne ide, kucni ljubimci nadju nas. I tako samo dobili prvog ljubimca, pa drugog, pa treceg, evo nas je i cetvrti nasao. Puna kuca ljubimaca. Kreveti puni, na stol se uvijek netko penje, na trosjedu je borba za sjedece mjesto, a o lezecem mozemo samo sanjati. Ljubimci se na trosjedu imaju obicaj rastegnuti svom duzinom. Sve se mislim da za nas, ljude, nekakve jastucice napravim pa da mozemo sjediti na podu. Psi ce se valjati po trosjedu i krevetu kao i do sada, a mi cemo sjediti na podu, takodjer kao i do sada, ali ce nam biti ugodnije. Nije tako ni strasno ako se uzme u obzir da bi mogli podici bunu i izbaciti nas iz kuce. Strah nas je iti pomisliti da bi se netko od njih toga mogao sjetiti. Ovaj novi ljubimac je sam izabrao ulogu gazde. Nije pitao treba li nam gazda, lagano nas sve u red tjera. Odlucio je i da ce biti moj cuvar. Zasto bas moj, to nisam shvatila. Svatko ko mi se priblizi dobije porciju laveza i rezanja. Neka mu bude, sljedeci ljubimac ce u red utjerati i njega, pa cu ga pitati kako mu je.
27.07.2008. u 18:32 | 20 &diams Šta kažeš, a? | Ne bacaj papir uzalud | # | ^pa ti vidi...
"Lepa Brena VIP gošća umaškog turnira"
sta jest jest,organizatori su nadasve istancanog sluha
........
...
Fijuuu, deset dana nisam nista napisala! E pa kad nisam deset dana, necu ni danas:)
naš vražićak
Nasa ljubimica papa whiskas keksice. Od sve moguce hrane za mace ona jedino tu hranu prihvaca. Ali ne bas sasvim. Od cijele vrecice pojede trecinu. Po njenoj procjeni je samo mali dio tih keksica za njen fini zelučić. Zahtjeva da se zdjelica redovno puni i naravno, redovno prazni od neukusne kolicine. Ako se to ne radi bas tad kad ona to naumi, jao si ga nama. Hoda oko nogu i mijauce. Zahtjeva. Naredjuje. Inzistira. Srecom, po nju, mi smo poslusni:)
cemu panika:)
igram jamb ljudi....prsti mi vec bride od kockica:)
post sljedi brzo a dotle preporucam jedan blog..kakvi bi mi vi bili prijatelji kad svama nebi podijelila tu silnu ljubav koja na tom blogu frca...mislim...procitajte, mozda vam i povijest bude jasnija.)
february.blog.hr
za svaki slucaj
kukuleleee
Od kad je pocelo nogometno ludilo, slusam anti-nogometno raspolozene, koji drvljem i kamenjem zasipaju sve one koji su si priustili nekoliko dana veselja. Ova sinocna izgubljena utakmica ulila im je novu nadu u zivot. Zadovoljni su samim sobom jer veselja za sada nema. Svi ti, koji ljudima zamjere radost, imaju nesto zajednicko. Oni naprosto imaju potrebu muciti sebe a samim tim i sve oko sebe. Njima se zivot sveo na: skupo je, politicari lopovi, podzemlje i kriminal, mito i korupcija...
Oni su tu da nam kazu da se nemamo cemu veseliti jer oni nemaju drugog veselja osim ako padne vlada, ako je dr simic raskrinkan, ako je thompsonu urucen poziv za razgovor, ako je nanjusen sanaderov skupi sat, ako je...
Tuzni su ako iznjedri kakav razlog za radovanje. Da im nije zagorcevih dijamanta, kerumove jahte, todoriceva hotela, poskupljenja struje i mesa, benzin da i ne spominjem, oni nebi imali o cemu pricati, a kamoli, nedaj boze veseliti se. Umjesto da iskoriste bar tu nogometnu ludnicu i opuste se, oni i dalje kukumijaucu i izigravaju zrtve. Zrtve cega? Zrtve samih sebe jer nikad i nicim nisu zadovoljni. Zale se na reklame ozujskog, racunaju koliko ce koji nogometas zaraditi, pljuju po njima, zbrajaju koliko su razreda skole zavrsili...
Da je, kojim slucajem, svijet savrsen, oni bi od jada i zalosti umrli. Nebi imali kome spocitavati i nebi imali razloga kukati.
Niko mi nemoze reci da su svi ti europski navijaci ludi je se oblace u dresove svojih reprezentacija, jer placu nad primljenim golom, jer skacu na dani gol. Ljudi se naprosto vesele i uzivaju u tome. I sta je tu lose? Nista.
Meni je posebno zanimljivo kako ljudi, smrt-veselju,zivjelo-kukanje, sami sebe redovno trpaju pod "pametni". Oni su civiliziraniji, razumniji, inteligentniji, profinjeniji....a mi necivilizirani-nerazumni-neinteligentni-od profinjenosti ni P, skacemo do neba, locemo ozusjko i veselimo se.
I ja sam se veselila kad su nasi decki ubacivali loptu u gol. I tugovala kad su je u svoj gol primali. I veselicu se kad nasi opet budu pobjedjivali. A pobjedjivat ce. I pjevat cu "neka pati koga smeta", i pit cu ozujsko...i jebe mi se za sve one kojima se zivot sveo na jadni-mi-svijet-se-okrenuo-protiv-nas. 
Ujapanci za dom
Aha, uhvatili smo ih na djelu. Treba zvati gasparca i zuroffa i fumica i goldsteina, i sta ja znam koga jos. Neka pohvataju te Ujapance. Tamo se dakle skrivaju i pjevaju ZA DOM. Uh, Uniformirani Ujapanci. Ujebote.
Zasto Dino Rađa kad je Goran Karan? 
Baci se plavuša na pod... I promaši.
Bolje umrijeti od litre nego od kapi.
"Prodajem vola da školujem konja"
Mali Mujica porastao i tata Mujo zaključi da je vrijeme da Mujica nauči plivati.
- Sta je 666999? 
Pita Mujo Fatu:
Drže se slon i slonica za surle, pa ga ona pita:
Udju 3 pileta u caffe bar. I piju, piju, piju, piju, piju...
Kuje Edipov sin urotu protiv Edipa.
Baba otisla kod doktora i kaze:
Igraju dva luđaka nogomet pred ludnicom. Nakon nekog vremena kaže jedan drugom:
"JOE JE PEDER!"
"Samo ljudožder se iskreno raduje svakom čovjeku..."
Najlakši način da ti ime dospe u novine je da ih čitaš dok prelaziš ulicu.
Cijev je sipka kroz koju je provucena rupa. 
